srijeda, 25.07.2007.
gladna sam i boli me vrat i ne mogu se pokenjati
da, to su mi trenutno najveći životni problemi. budna sam cijelu noć i to traje već mjesecima za redom, a godinama se naslućivalo. ali što je previše je previše, pa pola 8 je i spava mi se, ali ne smijem sad zaspati jer moram kroz 3 sata u grad. naime, moram obaviti sanitarno za posao, da, moram predati svoja govna, a ne mogu se pokenjati da se posadim na uvo.
uopće ne znam zašto pišem blog. prije dvije godine otprilike pisala sam blog. bila sam sva u tome i blog je stvarno postao čitan i ljudi su mi prilazili kad bih izašla vanka jer su bile neke moje slike tamo. i imala sam tako super nadimak i u to sam vrijeme još bila normalna i imala sam dečka i bila sam sretna s njim. bili su to dani.
kad sam slušala lošu glazbu, osim smithsa, i razmišljala sam koji fax da upišem.
sad slušam brdo dobre glazbe, imam hrpetine albuma jer samo sjedim pred kompom i preslušavam, sad nemam dečka i nisam sretna, ne zbog toga, ali svejedno, normalna možda i jesam, ali ipak mislim da nisam. sad su mi se razvile kojekakve fobije i samopoštovanje mi je otprilike na 2 od maksimalnih 10, a to ne može biti dobro.
no no nećemo o ružnim stvarima iako ja uopće nisam ružna, štoviše lijepa sam djevojka i to mi kažu tu i tamo pa se ja pravim da mi je neugodno, a u biti mi je ego ogroman. čudno je to kako ne mogu reći da volim sebe; znam dok se tuširam otvoriti onaj ormarić mali sa ogledalima koji svi imaju u kupaoni, pa ga namjestim prema sebi i gledam se i nakon nekog vremena se skoro zbljujem koliko sam si ružna, a ima dana kad naprosto uživam u sebi i reko bi čovjek da sam najumišljenija kučka.
no no pustimo takve priče kraju, ovaj blog bi trebao biti prepun zgoda i nezgoda, priča iz stvarnog i nestvarnog života i trebao bi biti prepun komentara i poruka podrške.
otom potom, to je to od mene za sad, idem si zabit glavu u zid, jako me boli 8)
